
Родом из Горњег Милановца, дипломирао теоријску физику на Физичком факултету у Београду, доктор наука. Дуго година посветио образовању надарених средњошколаца, аутор је три основношколских уџбеника из физике.
"Од када сам на функцији министра просвете, имам знатно мање времена за читање. Ипак, редовно читам и то највише научнопопуларне књиге. Једна од омиљенијих књига ми је научнофантастични роман „Водич кроз галаксију за аутостопере“ Дагласа Адамса.
Ипак, за млађи узраст читалаца министар препоручује:

Класик и незаобилазан роман за љубитеље авантуре. „Орлови рано лете“ – Бранко Ћопић Један од првих романа уз који су одрастале генерације у Србији.
„Прва три минута“ – Стивен Вајнберг
Научнопопуларна књига која побуђује љубав према истраживању света.
ШТА ПРЕПОРУЧУЈЕ ЉУБИВОЈЕ РШУМОВИЋ

Шта воли да чита*?
„Волим да читам биографије познатих, књиге о животима писаца,као и књиге за децу. Омиљене су ми „Тесла Досије FBI“, Александра Милинковића, књиге Радована Поповића и књиге Уроша Петровића.
Почео сам да пишем под утицајем Душка Радовића, бројне генерације су одрасле уз његове стихове. Зато сам изабрао књигу „Поштована децо“ Душана Радовића.
То је књига која је буквар поезије за децу.
„Мали принц“ – Антоан де Сент ЕгзипериОва књига нас на забаван начин учи да логично, али и апстрактно мислимо.
„Мали зелени“ – Раша Попов
Књига која треба да помогне младима да разумеју неразумљиво.
Uroš Petrović je dobitnik Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za doprinos kulturi kao i nekoliko drugih priznanja i nagrada, između ostalih i nagrade Zmajevih dečjih igara 2011. godine za doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu.
Petrović je koautor programa NTC sistem učenja, gostuje kao predavač u školama i na fakultetima u zemlji i inostranstvu. U velikom broju časopisa objavljuje članke i fotografije, kod nas i u svetu. Dobitnik je i najprestižnijih nagrada za fotografiju. Osnivač je Mensa World Photo Cup-a, globalnog fotografskog takmičenja. Jedan je od najuspešnijih rešavača IQ X testa na svetu.
Umesto tri konkretne knjige koje treba čitati tokom odrastanja, Petrović je izdvojio pisce na čija dela bi trebalo da pročitamo do 18. godine.
"Dokazano je da u Srbiji može da se odraste u relativno normalnu osobu i bez Džeka Londona, Branka Ćopića i Ljube Ršuma, ali sam siguran da pomenuti period nije ni upola tako zanimljiv kao sa njima", rekao je Uroš Petrović
"Jednostavno volim da čitam i nisam siguran da bih umeo da tačno definišem šta najviše volim da čitam. Sadržaj koji čitam zavisi od raspoloženja, trenutnog interesovanja, pa čak i od doba dana ili vremenskih prilika. Ponekad čitam i po nekoliko knjiga istovremeno. Jedna knjiga mi je pored kreveta, druga na stočiću u dnevnoj sobi, treća u rancu. Volim da se vraćam knjigama koje sam već pročitao. Kada ih iznova čitam doživljavam ih potpuno drugačije. U ruci uvek držim običnu olovku i podvlačim rečenice koje u tom trenutku ostavljaju najveći utisak na mene. Ponekad mi je dovoljno da otvorim knjigu, pročitam te podvučene rečenice i da se dmah prisetim i najsitnijeg detalja iz te knjige“.
Pored toga što glumi, Lazar i piše, najčešće za decu. Kaže da ako bi morao da odabere jednu knjigu kojoj se uvek vraća to je onda Egziperijev "Mali princ", a kada je u pitanju preporuka koje knjige bi trebalo da svako pročita do 18. godine Dubovac kaže da bi možda trebalo izdvojiti 100 naslova.
"Teško je izdvojiti samo tri naslova. Toliko je predivnih pisaca čije misli treba da utiču na misaone tokove mladih ljudi. Čehov, Dostojevski, Šekspir, Andrić, Crnjanski, Ćopić...", dodao je Lazar.
1. "Mali princ" - Antoan de Sent Egziperi
To je jedna od onih kojima se ja stalno vraćam. Napisana jednostavnim jezikom, razumljiva i malom detetu, a toliko slojevita da se u razičitim životnim dobima potpuno drugačije tumači.
2. Antologija ljubavne poezije
Teško bi bilo preporučiti jednog pesnika, zato mladi treba da čitaju što više pesama. Ljubavne pesme su romani u maloj (kratkoj) formi. Važne su za emotivno, intelektualno ali i duhovno sazrevanje mladih.
3. Biblija - i stari i novi zavet
Kniga koja u sebi sadrži sve knjige koje su pre nje napisane i sve one koje su i nakon nje napisane. U ovoj knjizi čovek ako želi može da pronađe odgovor na svako pitanje.
Sećanje na "Malog princa"
Antoan de Sent Egziperi stradao 31. jula 1944. godine, ali je ostao zauvek živ kroz slavu "Malog princa". Knjiga pisana za decu, ali i za svaku odraslu osobu koja se seća da je nekada bila dete, pa je zato i pronašla put do velikog boja čitalaca.
Čovek samo srcem dobro vidi, suština se ne da sagledati očima, poruka je za sva vremena autora planetarno poznate bajke za odrasle "Mali princ" Antoan de Sent Egziperija, koji je stradao 31. jula 1944. godine, kada su Nemci oborili njegov avion nad Mediteranom.
Tog dana je ovaj "maštar i zaljubljenik u dobre reči i plave visine", koji je još 1930. godine odlikovan ordenom Legije časti, nestao u borbenoj misiji kao pilot-izviđač savezničkih snaga u Drugom svetskom ratu, a ostaci njegove letelice pronađeni su tek 2000. godine u blizini ostrva Riu, kod Marseja i sa dna mora izvučeni 2003. godine.
Serijski broj na pilotskoj kabini potvrdio je autentičnost olupine, koja se sada nalazi u muzeju u Buržeu kod Pariza.
"Da sam znao da je u tom avionu bio Sent Egziperi, nikada ga ne bih oborio. Nisam gađao u Princa", rekao je pre neku godinu vremešni nemački pilot Horst Ripert.
Antoan de Sent Egziperi je rođen 1900. godine u Lionu, bio je zaljubljenik u visine i maštar. Ostavio je niz romana o pilotima ("Južna poštanska služba", "Noćni let", "Zemlja ljudi", "Ratni pilot"), roman "Tvrđava", ali zauvek je upamćen po knjižici "Mali princ" u kojoj na jednostavan način propoveda razumevanje, toleranciju i etičnost u odnosima u svetu, naglašavajući veru u moć preobražavanja čoveka.
U uvodu knjige, napisane 1943. godine, autor moli decu da mu oproste što je posvećuje odrasloj osobi, koja u tim ratnim godinama živi u Francuskoj, gladna i smrznuta i "potrebno je da je neko uteši", a pritom mu je "najbolji prijatelj na svetu", da bi je preinačio u posvetu "detetu koje je nekad bila ta odrasla osoba".
Sve odrasle osobe su najpre bile deca (ali se malo njih toga seća)", napisao je autor, što odmah navodi čitaoca da u sebi pronađe nekadašnje dete.
Detinjstvo autora "Malog princa"
Detinjstvo Antoana de Sent Egziperija je bilo teško - ostao je bez oca kada je imao četiri godine, sa 17 godina gubi mlađeg i jedinog brata Fransoa, a imao je još tri sestre od kojih je jedna umrla pre Drugog svetskog rata.
Knjižica "Mali princ", koju čitaju generacije dece i onih koji su nekada bili deca, ulazi u srca, jer glavni junak - mali plavokosi dečak (koga pamtimo onakvog kakvog ga je pisac nacrtao, jer je sam Egziperi ilustrovao knjigu) otvara srce pilotu koga upoznaje u pustinji Sahari gde se našao posle kvara na letelici.
Došao je sa "Asteroida B 612", a kroz priču o životu "među zvezdama" i o iskustvu na Zemlji definiše brojne teme dok priča o slonu i zmiji, ovci i ruži, lisici, kralju, poslovnom čoveku, pijancu, skretničaru, fenjerdžiji...
Mnogo brine o baobabu na svom malom asteroidu da se ne razgrana i ne stvori probleme. Uvek je nasmejan i njegov smeh se čuje iz svemira, "kao hrpa malih praporaca", kako je obećao na rastanku, rekavši pilotu da će ga zvezde uvek uveseljavati jer će se on smejati sa svog asteroida.
Deca razumeju "Malog princa" kao bajku, a odrasli kao simbol: mali princ je svaki čovek koji se rodi i pred kojim je život, a semenke baobaba su iskustva iz detinjstva, koja ostaju očuvana ako su dobra, dok se trudimo da loša iskorenimo.
Autor "Malog princa" nameće poruku da je život jedan, kratak i veličanstven i da ga ne treba trošiti na ružne stvari i loše ljude, a da svakome "čoveku koji je nekada bio dete", upravo "mali princ" u duši može da oboji i ulepša svet.